Sistem kontrole pristupa je elektronski sistemi tehničke zaštite čija je osnovna namena da selektivno ograniče prilaz i analiziraju boravak u štićenom prostoru. Pored pomenutog, primenu nalaze u vođenju evidencije radnog vremena (uključujući obračun mesečnih zarada zaposlenih), kao i u okviru organizacije parkinga.
Primarna funkcija sistema za kontrolu pristupa je autentifikacija ili identifikacija u cilju odobravanja lica koja ulaze i/ili izlaze iz štićenog prostora. Kontrola pristupa se vrši najčešće na tri nivoa:

⦁ na ulazu/izlazu poslovnog/proizvodnog kruga ili šire definisanog štićenog prostora;
⦁ na ulazu/izlazu štićenog objekta
⦁ na ulazu/izlazi štićene prostorije.

Sistemi kontrole pristupa zasnivaju se na autorizaciji osoba za ulazak, boravak i kretanje štićenim prostorom pomoću:

⦁ unosa šifre;
⦁ očitavanja identifikacione kartice;
⦁ očitavanja RFID kartice;
⦁ očitavanja nalepnice;
⦁ očitavanja priveska;
⦁ očitavanja mobilnog telefona;
⦁ očitavanja memorisanih biometrijskih karakteristika.

Razlike u karakteristikama izdvojenih sistema kontrole pristupa:

Kontrola pristupa i evidencija radnog vremena

Pored pomenutog, primenu nalaze u vođenju evidencije radnog vremena (uključujući obračun mesečnih zarada zaposlenih), kao i u okviru organizacije parkinga.

Kartice za kontrolu pristupa se u ovom slučaju koriste za evidentiranje ulaska i izlaska zaposlenog u poslovni i/ili radni prostor. Softver sistema kontrole pristupa evidentira i memoriše vreme očitavanja ulaska i izlaska za svakog korisnika kartice pojedinačno. Uvid u evidenciju radnog vremena zaposlenog se omogućava unapred određenim sektorima, odeljenjima i/ili pojedincima unutar organizacije kojima je zbog praćenja radnog učinka i obračuna zarade zaposlenog potreban.

Na sličan način funkcioniše i praćenje pristup i naplata na parkinzima, sa tom razlikom što se za omogućavanje pristupa koriste „tagovi“, a ne personalizovane identifikacione kartice.

Samostalna kontrola pristupa

Samostalna kontrola pristupa ili „stand alone“ kontrola pristupa se koristi kada je potrebno zaštiti samo jedna vrata ili pristup prostoru koji ne zahteva složena i rešenja za postizanje visokog stepena bezbednosti.

Za razliku od sistema kontrole pristupa koji podrazumevaju zaštitu većeg broja ulaza (vrata, rampi i drugih barijera), njihovo praćenje, pa čak i sinhronizovanje i zoniranje, samostalna kontrola pristupa nema potrebu za kontrolerima, softverima i složenim instalacijama.

Zašto se odlučiti za sisteme kontrole pristupa?

Sistemi kontrole pristupa olakšavaju ulazak i/ili izlazak iz štićenog prostora, tako što smanjuju gužve, broj potrebnih službenika fizičkog obezbeđenja, rizik od izgubljenih i/ili umnoženih ključeva i prolaska neovlašćenih lica, mogućnost pristupa osetiljivim podacima, proizvodima i drugim zalihama, a istovremeno i uloženih resursia u bezbednost.

Sistemi kontrole pristupa deluju preventivno na vršenje krivičnih dela jer daju na znanje potencijalnom izvršiocu da se kretanje u prostoru osmatra i evidentira. Integrisani sa drugim mehaničkim i elektronskim sistemima tehničke zaštite, sistemi kontrole pristupa značajno doprinose vašoj bezbednosti.

Sistemi kontrole pristupa mogu pospešiti i druge poslovne aktivnosti vaše kompanije, kao što je lako i kvalitetno vođenje evidencije o radnom vremenu zaposlenih i/ili upravljanjate parking prostorom.

Iako sama cena zavisi od broja kontrolnih tačaka, željenog nivoa bezbednosti i opreme, sva ulaganja su dugoročno isplativa. Dodatno, savremene sisteme kontrole pristupa je moguće postepeno unapređivati, usložnjavati i menjati po potrebi te ne zahtevaju periodičnu zamenu kompletnog sistema.

Kome su namenjeni?

Potreba za autentifikacijom i identifikacijom lica je odlika savremenih organizacija koje:
⦁ dele svoj poslovni, proizvodni i/ili skladišni prostor sa drugim organizacijama (npr. poslovne zgrade);
⦁ poseduju poslovne podatke i podatke o ličnosti, patente, hartije i druge objekte od vrednosti;
⦁ žele da jednostavno i bez angažovanja dodatnog ljudstva, ponekad i u otežanim uslovima, kontrolišu pristup širokom perimetru objekta;
⦁ žele da jednostavno i bez angažovanja dodatnog ljudstva, kontrolišu veliki broj ulaznih tačaka, različite frekventnosti prolaska;
⦁ u svojoj nadležnosti imaju objekte od posebnog značaja za odbranu, objekte kritične infrastrukture i/ili obavezno obezbeđene      objekte i prostorije u               okviru objekta;
⦁ žele da na svojim objektima jednostavno i sigurno obezbede imovinu i poslovanje od neovlašćenog dolaska u posed, otuđenja i/ili uništenja definisanjem         različitih nivoa pristupa (u zavisnosti od npr. opisa posla i dr).

Koje se uobičajene komponente sistema video obezbeđenja?

Kao uobičajene komponente sistema kontrole pristupa izdvajaju se:
Kontroler kao centralni deo sistema koji obrađuje informacije sa čitača i prosleđuje ih do elektronske brave.
Program sistema, koji služi kao baza podataka lica koja imaju pravo ili zabranu pristupa štićenom objektu i ima mogućnost da evidentira sve aktivnosti sistema i lica koja se identifikuju na čitačima. Kao deo sistema evidencije radnog vremena, program sistema obrađuje sve podatke u formatu pogodnom za analizu.
Čitač je najvidljivija komponenta sistema koja registruje (identifikuje) lice putem beskontaktne kartice, šifre, glasa, mrežnjače oka, otiska prsta itd.
Elektronska brava je element u sklopu vrata koji kontroliše sistem. Pri dobijanju odgovarajućeg impulsa od strane sistema omogućava otvaranje vrata.
Prekidači za položaj vrata ili „monitori“ vrata koji javljaju da li su vrata otvorena ili zatvorena.
Senzori i/ili REX (Request to Exit) taster, omogućavaju otvaranje vrata za napuštanje štićenog prostora detektovanjem pokreta ili pritiskom na dugme.

Koja tehnologija se koristi?

Tehnološki razvoj sistema kontrole pristupa uslovio je da se komunikacija između njegovih komponenata oslanja na serijsku komunikaciju, IP tehnologiju i Internet of Things (IoT) komunikacione tehnologije, kao i Power over Ethernet (PoE) tehnologiju za napajanje, a trenutno se uglavnom kreće u pravcu daljeg razvoja:
⦁ odobravanja pristupa autentifikacijom preko mobilnog telefona (Mobile Access Control) - postoje procene da će do 2022. godine čak 54% kompanija preći na ovakav vid autentifikacije, a 44 % kancelarijskih službenika smatra da je ovakav vid kontrole pristupa dodatno značajan tokom epidemije;
⦁ upravljanja sistemom kontrole pristupa putem cloud-a, a kao prednosti se navode:
⦁ mogućnost trenutnog i kontinuiranog osmatranja;
⦁ upravljanja i unošenja izmena u sistem;
⦁ centralno upravljanje kompleksnim sistemom sa druge lokacije;
⦁ kontinuirano vršenje back-up-a podataka;
⦁ brz razvoj proizvoda sa mogućnošću unapređivanja ugrađenog sistema;
⦁ pružanja željenih upravljačkih karakteristika i razvijanja fleksibilnosti integrisanog sistema kontrole pristupa kojim se upravlja sa cloud-a, za čije održavanje i unapređivanje se plaća mesečna naknada drugom pravnom licu u unapred dogovorenom iznosu (Subscription-based Business Model – Poslovni pretplatni model).
⦁ odobravanja pristupa višestrukom autentifikacijom (Multi-Factor Authentication);
⦁ odobravanje pristupa autentifikacijom putem običnih i beskontaktnih identifikacionih i RFID (Radio Frequency Identification) kartica;
⦁ odobravanja pristupa autentifikacijom putem uređaja sa Bluetooth-om;
⦁ odobravanja pristupa elektromagnetskom indukcijom (Near Field Communication – NFC) za beskontaktnu autentifikaciju;
⦁ sistema kontrole pristupa zasnovanog na biometrijskim karakteristikama, posebno na razvoju beskontaktnih rešenja, poput prepoznavanja lica;
⦁ automatskog detektovanja anomalija u kretanju i/ili prisustvu;
⦁ zaštiti sistema kontrole pristupa od napada i grešaka.

Koje mogućnosti pružaju savremeni sistemi kontrole pristupa?

Savremeni sistemi kontrole pristupa omogućavaju zaštitu unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora objekta, lica koja u njemu borave, imovine i poslovanja vaše organizacije sa nekoliko specifičnih pogodnosti, među kojima su:
⦁ odabir sistema kontrole pristupa prema potrebnom i/ili željenom stepenu bezbednosti;
⦁ široki izbor vrsta autentifikacije pristupa, među kojima su sistemi zasnovani na termalnoj tehnologiji koji odobravaju pristup osobama koje nemaju povišenu temperaturu ili su zasnovani na skenerima koji odobravaju pristup osobama koje imaju npr. zaštitnu masku na licu;
⦁ beleženje, analiza, memorisanje i druge vrste obrade podataka o identitetu subjekta, vremenu i mestu zahteva za odobrenje ulaska u štićeni prostor u cilju monitoringa poštovanja radnog vremena, frekvencija kretanja ljudi i materijalnih sredstava,
⦁ dodatno definisanje subjekata sa pravom ulaska u štićeni prostor i/ili jednostavno ukidanje prava pristupa;
⦁ smanjenje zloupotrebe ovlašćenja od strane zaposlenih i posetilaca;
⦁ sprečavanje prolaska više osoba na osnovu identifikacije jedne osobe;
⦁ praćenje kretanja lica u štićenom prostoru sprečavanjem ulaska u drugi štićeni prostor ukoliko se lice nije odjavilo na izlasku iz prethodnog;
⦁ daljinsko praćenje i kontrola pristupa;
⦁ blagovremeno angažovanje potrebnih interventnih timova prema potrebi, od službenika fizičkog obezbeđenja do policijskih jedinica;
⦁ smanjenje troškova usled manjih ulaganja (npr. smanjen broj angažovanih osoba, kablova i elemenata sistema i utrošak resursa generalno). Nikada više nećete morati da menjate brave!

Sistemi tehničke zaštite