Video nadzor ili sistemi za video nadzor spadaju u elektronske sisteme zaštite. U zavisnosti od struke, razvojnog perioda i uređenja oblasti, oni se često nazivaju i sistemima video-nadzora (video surveillance systems), CCTV (sistem zatvorene televizije/Closed Circuit TeleVision), a od skoro je u Srbiji uveden i termin sistemi video obezbeđenja. Pod njima se podazumeva skup sredstava (uređaja i opreme) koji omogućava osmatranje i snimanje prostora u cilju zaštite, odnosno odvraćanja potencijalnih izvršilaca štetnih radnji i njihovog lakšeg detektovanja i dokazivanja. 

Pristup sistemu video nadzora/obezbeđenja imaju samo njegovi korisnici, odakle i potiče pojam CCTV. Upravljanje ovim sistemima omogućava njihovu široku primenu u oblasti bezbednosti ili u kontekstu kontrole kvaliteta poslovnih i proizvodnih aktivnosti (kada se koriste u nadziranju radnog učinka zaposlenih i pravilnog rukovanja mašinama).

Sistemi video nadzora/obezbeđenja se planiraju, projektuju i ugrađuju shodno specifičnim potrebama korisnika, procenjenim rizicima i zahtevima organizacije koju treba obezbediti.

Postavljanje video nadzora (Video nadzor ugradnja)

Postavljanje video nadzora obuhvata sve pripremne radove koji su opisani na stranici Ugradnja sistema tehničke zaštite.

Proces se sastoji od montaže perifernih i centralnih elemenata na pozicije koje je unapred definisao projekat sistema tehničke zaštite. Pod perifernim elementima se podrazumevaju sigurnosne kamere, dok centralni uređaji predstavljaju različite vrste snimača, servera i drugih prostora za skladištenje i arhiviranje video materijala. Ove dve vrste elemenata se povezuju kablovskim instalacijama čiji tip zavisi od tehnologije i karakteristika samih elemenata. Nakon povezivanja sistem video nadzora može funkcionisati kao samostalna celina ili kao deo integrisanog sistema tehničke zaštite u zavisnosti od potreba i procenjenih rizika.

Postavljanje video nadzora se završava funkcionalnim ispitivanjem i obukom krajnjih korisnika.

Zašto se odlučiti za video nadzor?

Ukoliko želite da zaštite svoje zaposlene, imovinu i poslovanje uz pomoć tehničkih sredstava, bez značajnih ulaganja, sistemi video obezbeđenja predstavljaju pravo rešenje.

Sistemi video obezbeđenja omogućavaju da se štetni događaji (neovlašćen pristup, neizvršavanje obaveza ili neadekvatno rukovanje) detektuju u trenutku izvršenja, čime se olakšava postupak reagovanja, odnosno alarmiranje službenika obezbeđenja, menadžera radnog procesa, policiju i/ili druga lica u cilju sprečavanja potencijalne štete. Ukoliko štetni događaj nije detektovan u vreme izvršenja ili se odvija u prostorijama koje nisu zaštićene video obezbeđenjem (npr. toaleti, svlačionice zaposlenih itd.), snimljeni materijal se može naknadno iskoristiti u istražnom i dokaznom postupku. Postojanje video materijala može biti značajno i ukoliko u vašoj organizaciji dođe do nesporazuma, konflikata, zlostavljanja i drugih nepoželjnih interakcija između zaposlenih ili drugih lica.

Ukoliko planirate proširenje poslovnog prostora, adekvatno projektovan sistem video obezbeđenja je moguće nadograditi bez značajnih troškova. Elementi sistema video obezbeđenja nisu više skupi kao što su bili na samom početku njihove primene. Razvoj video obezbeđenja omogućio je da se istovremeno može osmatrati veliki broj lica i/ili velika površina prostora (unutrašnjost i spoljašnjost objekata) a da se pri tom ne gubi na kvalitetu zaštite.

Kome je namenjen?

Mada se danas sistemi video obezbeđenja široko primenjuju u zaštiti svih sfera života i rada, od zaštite stambenog prostora, privatne imovine, preko poslovanja i javnih površina, maksimalni potencijal ostvaruju u kompanijama koje:

⦁ posluju u objektima velike površine i/ili u uslovima koji na drugi način otežavaju nadgledanje od strane zaposlenih;
⦁ u svom posedu imaju podatke koje je neophodno maksimalno zaštiti, bilo da se radi o podacima označenim kao poslovna tajna, patentima i/ili informacijama o ličnosti zaposlenih i članovima njihovih porodica, klijenata, partnera i saradnika druge vrste itd;
⦁ imaju veliki broj zaposlenih, klijenata i/ili njihovo poslovanje na drugi način podrazumeva veliku fluktuaciju ljudi;
⦁ rade na kompleksnim poslovnim i/ili proizvodnim procesima u okviru kojih može doći do velike štete pri najmanjim greškama;
⦁ imaju istoriju neželjenih događaja, bilo da se radi o narušavanju bezbednosti ili poslovnih/proizvodnih procesa;
⦁ imaju izrađen Akt o proceni rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja u kome je identifikovan neprihvatljiv bezbednosni rizik.

Koje se uobičajene komponente sistema video obezbeđenja?

Sisteme video obezbeđenja čine:

⦁ kamere,
⦁ monitori za osmatranje,
⦁ uređaji za snimanje i reprodukciju slike,
⦁ oprema za upravljanje (miš, tastatura i dr.) i
⦁ različiti kablovi i druga prateća oprema koja omogućava njihovo povezivanje, umrežavanje, napajanje i ugradnju.

Koja se tehnologija koristi?

Iako su na našim prostorima najrasprostranjeniji, preteći tehnološki napredak analogni sistemi video obezbeđenja se sve više zamenjuju sistemima zasnovanim na IP tehnologiji.

Analogni sistemi nisu su se pokazali efikasnim u identifikaciji različitih detalja, poput lica, predmeta i sl, jer tehnologija na kojoj su zasnovani ne omogućava visoku rezoluciju i vrhunski kvalitet snimaka. Napredak tehnologije omogućio da se razviju i analogni HD sistemi, koji prevazilaze ove probleme, ali pomenuti zahtevaju znatno veće kapacitete medijuma na kojima se čuvaju materijali.

IP tehnologija nudi značajne prednosti u odnosu na analognu tehnologiju:

⦁ kamere imaju veoma visoke rezolucije i kvalitet snimaka, koji se mogu kompresovati bez gubitaka u kvalitetu reprodukovane slike;
⦁ razvijeni su različiti softveri koji olakšavaju rukovanje ovim sistemima i materijalima u brojne svrhe;
⦁ omogućeni su novi načini povezivanja i umrežavanja (npr. optički kablovi, wi-fi), kojima se povećava udaljenost kamere od snimača jer vrsta kabla i njegova dužina mogu dovesti do smetnji i/ili prekida prenosa signala;
⦁ postoji mogućnost PoE (Power of Ethernet) napajanja usled čega je moguće da se isti kabl koristi za umreževanje i napajanje, a omogućen je i pristup sa udaljenih lokacija uz pomoć mobilnih uređaja (pametnih telefona i laptop računara sa Internet konekcijom);
⦁ omogućene su enkripcija i autentifikacija, kojima se poboljšava sigurnost prenosa signala.

Koje mogućnosti pružaju savremeni sistemi video obezbeđenja?

U zavisnosti od tehnologije i potreba korisnika uređaji sistema video obezbeđenja nude različite mogućnosti:

Visoka rezolucija
Rezolucija kamera kontinuirano raste sa napretkom tehnologije. Veća rezolucija garantuje bolji kvalitet snimka pri identifikovanju lica i predmeta od značaja za štetni događaj. U situaciji kada je potrebno ispratiti veći broj lica u štićenom prostoru (npr. zarad poštovanja epidemioloških i drugih mera), dobra rezolucija i adekvatan softver to rade umesto vas.

Savremene sigurnosne kamere nude i mogućnost praćenja lica i objekata koji se kreću u velikoj rezoluciji i kvalitetu slike jer sadrže CMOS (complementary metal-oxide semiconductor) senzore.

Prilagodljivost objektiva kamera
Širina posmatranog prostora zavisi od namene i vrste kamere, ali i njenog objektiva. Naime, postoje fiksirane kamere kojima se posmatra tačno definisan deo štićenog prostora i kamere koje štite veće površine usleg mogućnosti da se kreću definisanom linijom ili putem upravljačke konzole usmeravaju na željeni deo štićenog prostora. Dodatno, objektiv kamere takođe može biti fiksiran, pri čemu njegova širina određuje površinu štićenog prostora koja će biti obuhvaćena. Postoje i verifokalni objektivi koji korisniku pružaju mogućnost da ostvari jasniji uvid u udaljenije delove štićenog prostora manuelnim ili automatskim menjanjem fokusa kamere. Moguća su i podešavanja vertikalne orijentacije kamere (Corridor format) ukoliko je potrebno osmatrati uske, visoke i duge prostore poput hodnika.

Performanse u uslovima smanjene vidljivosti
Savremene tehnologije omogućavaju osmatranje, snimanje i detektovanje neželjenih aktivnosti u štićenom prostoru bez obzira na uslove osvetljenja. Kamere sa infracrvenim (IR ili IC) diodama, termalne kamere ili kamere sa dodacima različitih mogućnosti, znatno povećavaju vidljivost u noćnim uslovima bez gubitka u rezoluciji i kvalitetu snimka. Kamere koje imaju WDR (Wide Dynamic Range) uz pomoć posebnih softvera nude mogućnost izjednačavanja osvetljenja u štićenom prostoru, koji je jednim delom dobro, a u drugim slabo osvetljen. Kada je osvetljenje u pitanju, postoje i kamere koje, pored fiksiranog, omogućavaju manuelno, automatsko ili precizno podešavanje irisa u cilju ograničavanja količine svetlosti koja dolazi do senzora.

Čuvanje snimljenog materijala
Sa porastom rezolucije i kvaliteta slike, porasli su i zahtevi za memorijskim prostorom koji je potreban za čuvanje snimljenog materijala. S obzirom na činjenicu da je u Republici Srbiji obavezno čuvanje snimljenog materijala minimum 30 dana, u kompanijama koje imaju veliki broj kamera to podrazumeva hard diskove značajnog memorijskog kapaciteta. Kao odgovor na ovaj izazov, savremene tehnologije nude mogućnost kompresije snimljenog materijala uz pomoć efikasnih kodeka, bez gubitaka u kvalitetu. Takođe, ukoliko se vrši i snimanje audio zapisa, oni se kompresuju i čuvaju zasebno. U posebno složenim sistemima video obezbeđenja, moguće je koristiti više kodeka i više nivoa kompresije, pa se tako zapisi jedne kamere mogu pratiti na lokaciji ili na udaljenosti u različitim konfiguracijama. Dodatno, postoji i mogućnost snimanja samo prilikom detektovanja pokreta ili promena u štićenom prostoru, (što npr. obustavom snimanja van radnog vremena), pa se tako može značajno umanjiti količina materijala koji se čuva.

Savremene kamere nude modućnost čuvanja snimljenog materijala kako na samoj lokaciji, tako i na udaljenim mestima i uređajima. Kada se govori o čuvanju materijala na lokaciji, značajno je istaći da postoje i kamere koje nude mogućnost čuvanja video zapisa na ugrađenim SD ili memorijskim karticama.

Detekciju neovlašćenog uticaja na sistem video obezbeđenja
Detekcija neovlašćenog uticaja na sistem video obezbeđenja podrazumeva alarmiranje ukoliko neko (slučajno ili namerno) utiče na položaj, vidno polje ili fokus kamere, ili drugi deo sistema video obezbeđenja, kao što je npr. napajanje.

Sistemi tehničke zaštite